мајдини кокошка и трапезиста

петак, 25. октобар 2013.

četri bijele fale dvije




bijeli vazduh




pred odlazak u krevet za svaki slučaj

ostavi pertle. sada se i od jednog

belutka može učiniti požar,

u stomaku, punom vrelog

kamenja i podvodnog sna

o davljenju iz najdublje radosti.

belutak ima krvotok

predio ima svoju sjenku

zbog pamćenja svog pretka

predela,

belutak ima svoj trenutak

samo ona nema

ništa

ni rebara, ni kamena za rebra

na vidiku ili u stomaku, punom

vrelog kamenja. za svaki slučaj

ostavi pertle u kamenoj uvali

neba, prije nego što glavom

zaroni u vrelo kamenovo.



kada joj u zatvoru kitovih rebara

prije nego sto još jednom zatvori

oči,

anđeli budu tražili da ostavi

u toplim stijenama svoje pertle



ona će morati znati

da ih je izgubila

i da se sada svakako i

o bijeli vazduh



moze ovješati.




bijeli svijet


želim da je moguće da dobijam tvoj puls

izvještaj tvog disanja

umjesto ostatka pjesme ili svijeta.

ja sam onda sanjala da si umro od moje ruke

u stvari u moje ruke samo tvoje

lice uspijeva. potom sam

našla samo tvoj potiljak ali moje ruke

bez tvog lica su takođe odlutale

nekud iza bjeline lažnog potiljka

stranca. želim da je moguće

da i moje ruke padaju.

na neku zemlju iz koje će

cijeli svijet koji slijedi ove



biti sav od tvojeg lica.




Нема коментара:

Постави коментар