sjećaš se

sjećaš se
onog ljeta kad sam sanjala
tvoju kutiju cigareta na kojoj piše
nešto o umiranju na grčkom.

e pa
ništa od toga ljeta i umiranja.

ne znam više da li mi niče
osmica ili kuća. što se mojih
očiju tiče, zora je prizor
ganuća.

bez obzira, još pazim na tebe recimo
kad odem da spavam, jer sanjam suvo
korito rijeke što prolazi kroz grad.
i u snu te tražim da ti kažem
da premjestiš svoj krevet
sa obale u drugu sobu.

i idem tako gradom i
brojim tako brojim
ali preskačem drveća.

poslije bude da padne mrak i
duva vjetar i vraća
dim u dimnjake i dnevne sobe.
dječji nožni prsti grabe na spavanje
u skoro svim kupatilima.

meni se na prozor hvata lišće i
proljeće od te slike. poslije,
proljeće ostari i padne sa prozora.

onda bude pred san:
ja brojim koze na siciliji
al' ima samo dvije.

pa zaspim veoma brzo.
i spavam spavam spavam
dok se ne udavim.

iza škole

praćke imaju treće oko
kao i naše igre
u prašini na ulici
ja i sad čekam
da mi padne golub
u tjeme

u prašini na ulici
u strašnoj vrućini
još smo bosi
još ti vadim polako
srču iz tabana

i polako te ljubim
iza dovratka iza škole
u pola osam
dođi sam i bos

ne brini
oni se skupljaju
na dnevnik kao na sijalicu
pored jastuka trune šeherezada
ništa ne brini
jer kad zaspiš ja ću da je
metlom počistim

ljeto

e.e. cummingsu za rođendan


ljeto nema nikog svog
na pola puta između
dva oleandra
u baštenskoj stolici u času
kad se bolno porađaju
pčele
u podne

zaspala sam u sjedjećem položaju

sve ljude su tada
jugovi najurili sa juga u moj san
došli su zlatni da mi postanu
baštenska ograda

u snu kažem sljedeće:
skupljaju se na mene ptice
kao kiša
na hram kiše

a ja spavam kao badem
ili uspomena u srcu lubenice

a male ruke kiše
vire preko ograde

i vide
kako dišem

samo male ruke kiše
vide
kako u snu dišem

poslije osmijeha

ovo možeš da nosiš
kad mi budeš
mahala iz auta
rumeno obraza
ako ga ikad nađemo
jer se zastidilo i
sakrilo
pod krevet

zovemo ga imenima

ali ko sam ja
u tami ispod kreveta
da ptice učim riječima

po ormarima one se već
presvlače za proslave
a na proslave će umjesto mene
ići moja haljina
na prozore

eno je u prodavnici
pored apoteke
postrojava četu beznadežne
djece
uči ih zimu za domaći

eno je u rijeci
nose je ribe na svojim
mislima
pegla se među dva kamena
u vodi što je nastupila
poslije mog osmijeha