мајдини кокошка и трапезиста

четвртак, 31. јануар 2013.

iz afrike

neko kome vjerujem izvještava iz afrike

sa dvanaestog sprata ljetnjikovca
koji sija u savani

(a noću, noću
ide u šetnju):

kada o tebi mislim
na dvanaestom prstu ljetnjikovca
koji sija u savani i pregrađuje
mrak
ovaj podrum duboko dolje
zagrižen u močvari
sve je dublji
i dublji
trapezista, puni glas

želim da od pljuvačke u tvojim uglovima
usana čista svila natkrili podrume.
ja sam odavde
iskopina u vazduhu i vidim razno:
poljari izjutra
polegnu svoju djecu u visoke svježe rupe
u zemlji i odlaze da se troše na suncu

a uveče poslije rada
penju ih na ramena sa prvom grbom
uveče ih spuštaju u san u slamu
ujutro ih bude manje: djeca se smanjuju
grbe na njima rastu kao kolači.

da li bi mogla, moja zaturena draga
moja ljubavi puna glasova
svojom pjesmom da podigneš
ovaj svod

недеља, 27. јануар 2013.

san trapeziste

vlakom-duhom sam stigao na snijeg.
to su leptiri vukli duge sjenke sanke
oni mi obukli haljine u ovoj
kocki leda da me pripreme na vazduh
da mi šapnu da je umrla ili se samo
odvezla lakim kolima
mada ona živa
šestarom šeta vremena i ja
toliko znam o njoj

sam trapezista

kada prede pjeva
i predio. dugo sam
vas volio odavde,
predugo. ispod moga
prsta ona sanja

da se prenosi srcem
sama u vremenima i da
sama je sa snom
među vrhovima

između mene i nje kosti
naših budućih životinja

prašina kapaka je snijeg
iduće godine i strese ga.

moram da je probudim



njegovoj ljubavi je hladno na zemlji

bog ne da da dođu da nam sijeku struju.
ovo je jedino toplo
mjesto u nekoliko gradova za koje znam.
pedalam nedostajanje kroz mirisno
polje. sa mnom su duhovi dakle
nikada sama. ja više nemam
ruke ili grijanje i grije me
ulica ili ništa. grije me
pogled na gore. uglavnom,
vidim te, nasmij se.

среда, 16. јануар 2013.

on će
možda
nešto toplo u vodovodu pod nama
da osvijetli zubima

bog se osmjehuje zauvijek

noću
ja sam
duga zvijezda sa širokim
rasponom među prstima

ljubav je trava na iznenadnim mjestima

gdje te nalazim
da spavaš
u cijevima

kao mahovina, pjesma sjevera

o leđa oslonjena
dva morska medvjeda

kamenprostor među nama
u sebe okrenut je pećina

i mamimore i
podvodna
ljubavna rasprava
i slaganje korala
po vremenima