мајдини кокошка и трапезиста

недеља, 27. јануар 2013.

san trapeziste

vlakom-duhom sam stigao na snijeg.
to su leptiri vukli duge sjenke sanke
oni mi obukli haljine u ovoj
kocki leda da me pripreme na vazduh
da mi šapnu da je umrla ili se samo
odvezla lakim kolima
mada ona živa
šestarom šeta vremena i ja
toliko znam o njoj

sam trapezista

kada prede pjeva
i predio. dugo sam
vas volio odavde,
predugo. ispod moga
prsta ona sanja

da se prenosi srcem
sama u vremenima i da
sama je sa snom
među vrhovima

između mene i nje kosti
naših budućih životinja

prašina kapaka je snijeg
iduće godine i strese ga.

moram da je probudim



njegovoj ljubavi je hladno na zemlji

bog ne da da dođu da nam sijeku struju.
ovo je jedino toplo
mjesto u nekoliko gradova za koje znam.
pedalam nedostajanje kroz mirisno
polje. sa mnom su duhovi dakle
nikada sama. ja više nemam
ruke ili grijanje i grije me
ulica ili ništa. grije me
pogled na gore. uglavnom,
vidim te, nasmij se.

Нема коментара:

Постави коментар