мајдини кокошка и трапезиста

среда, 31. децембар 2014.

pisma saobraćajnoj policiji




u autobusu

bude tako
dođeš i ostaviš svoje
perje u sjedištu autobusa
recimo

i evo srećnog putnika
što je našao tvoja
krila

zijeva

i slika nešto
na prozoru prstom

da sa druge strane gladna
djeca što gledaju
imaju mjesto doručka


bojažljivo

neko će da mi ukrade
prikolicu
dok spavam
i da je vuče za ruke preko
lakih šina
a prikolica će da plače i plače
dok se konačno
ne umiri u snu
onda će ona da sanja
da su mene ukrali
i da mi je prikolica sad siroče
magare
izgubljeno
u dolini peruti


zimska slika

molimo vas pogledajte

evo ovo
ostarjelo proljeće
u predubokim čizmama
ako ugazi u rijeku
zaustaviće je

ništa: mir nad ribama
ništa: od ljeta
nema: dogodine

samo lake sanke
što prestižu vozove
i nestaju na ušću

i slabi
tanani tanani tanani
ptičji vodostaji


telefonska sekretarica

ako neko bude zvao biću na onom
mjestu na livadi
sa kog nestaju krave
u rano proljeće na filmu

svirci u travi
beskrajni nazalni horovi
pokošeni na vrijeme
za dnevnik i crtani
i moj stari
san u pola osam

u dnevniku možda bude
samo nijemi snimak
sa svemirske stanice

kao: kosmonauti gledaju dolje
u moje uleglo mjesto na livadi
a oči im prazne
kao tegle za svice
sijaju

недеља, 28. децембар 2014.

sezona soba

"moje srce pada sa visine od tri tisuće metara
svjestan svega kad ti poljubim ruku"

tomislav pavlek




jaje

nemam šaku dovoljno široku da stavim
na svoje srce.
umjesto toga mislim
o tome
kako trapezista čuči na ormaru
u penziji
između dunja, dinja i ditiramba
i gađa praćkom duhove.
srce mijenja spratove.
s vremena na vrijeme učini mi se
kad legnem potrbuške na težak
krevet svojih roditelja
kako pregrize ćebe i dušek
padne u čašu u podrumu
i razbije se srce kao jaje u supi
ali supa je barem topla.


svako jutro

uvijek se suzdržim
a u stvari
u prosječno svako treće
hladno jutro
hoću da sjednem
u krilo vozača
autobusa

i da mu šapnem
ne govori ništa nego nas
vodi pravo
u rijeku

ali uvijek se suzdržim
stavim svoju ruku
u svoju ruku
i izađem tiho


grijanje

sanjala sam kako imamo grijanje
u sobi
između zavjese i krila vrata
i čuvamo ga kao ljubimca
grijanje šišti i mekeće
spava nam kod hladnih nogu
u snu oboje imamo
dvije lijeve
i nemamo
stoga cipele
dam ti da ga češkaš iza uha
i ono je sve veće, kolko soba je
i ja ti kažem
samo neka nam je ona topla
a snijeg ako negdje mora
nek pada u nama


dovoljno blizu

ima ta priča o rijekama
uglavnom nešto kao
"sjedni dovoljno blizu
i odnijeće te"

što se mene tiče
kad podignem ruku gore
ja sam kao
grob na suncu
mirna

i pred rijekama i
daleko od njih

noć ode u drugo selo
da prespava

a na sredini
u matici
pas u meni zaspao, zaspao