neće više biti važno da li je
astronaut našao moje rabljeno lice
koje se pokazuje
još uvijek
nezabrinuto
mirno i kada zvone sidreni vezovi na molu
s kojeg je neko upravo skočio u svoju pjesmu
a taj neko je bio možda
možda i samo malo
važniji za širinu dlana
prostora
moje lice
kojeg zemlja sama pokazuje
ali kroz koju se više ne gleda
premda ona zvoni i dalje i poziva sve astronaute da se vrate svojim
baštama
bojim se da nas je podijelila
zazivajuća i duga
hiromantija svijeta
možda su ga zarobili dok je pjevao
pritisnuli ogradama sfera
i možda zelenkaste krvi
ostao je da živi kao školjka
možda i u uhu
ga nađem
ali ne vjerujem
neće više biti važno
kada se vratim
pošto nježno uhvatim za palac
to kopno koje me je sve vrijeme
čekalo besano
kada se vratim
zakupim mjesto i legnem
da zagrlim
tople
kosti predaka