tri noći

opet noć bez psećih očiju. malo samo zagrebeš
kućna vrata i ona se otvore, zato što te
tvoja kuća voli jer te poznaje. koze u kuhinji
nježno pomičeš i ideš da staviš kafu.
upališ svjetlo anđeli griju prste nad šporetom,
kruže oko sijalice, gurkaju se ramenima
gledaju te u lice.
bog gleda kroz tebe i vidi kako mravi
dižu crkvu na seoskoj budali
i to je isto odakle god da dolaziš, oduvijek.

osim onih noći bez psećih očiju
kad neće da te puste u tvoju kuću
pa spavaš izvan svog sna
na otiraču, ispred vrata
pored pasa iz komšijskih snova.


###


ništa kao
noć bez vjetra
kad uši padaju
s drveća na zemlju
cigani lutaju po svijetu
traže
bijelo biciklo
nema ništa kao
nešto malo žuto
to ti stavljam
maslačak
u džep na košulji


###



izgubila sam novčić  i sjetila se
da je sreća plava djevojčica da ja nemam
u šaci ni pramen
njene kose
ali koštice na očima
imam kao pisma nekoga
iz dubine voćke čija je soba
sada ludnica u drugom selu
do koje više
ne stiže
ni bačen kamen