peta - prisluškivanje

biram da prespavam i dan i noć
u toploti zida. sjutra iduće
godine ustaće. u punom autobusu
i između dva semafora za toplinu
o druge se okrećem, i slučajno
padnem dok pjevam pa zagrlim

jutro dvorišta. bijela zvjerka prati
za mnom svjetlo koje luta po močvari.
kad u njoj hodam po haljini.
voljela bih da sam bijela
za vratima
svake noći kada se udajem
prisluškujem

kao svoje, krilo nosim
i ono je takođe čelo
u kom pamtim: da su narodi mog perja
slušali šine i ne čuje se
ni bijeli on da dolazi malim ušima
u velikoj crvenoj zemlji
ni crni on da dolazi otkad pamtim
bijelo čelo u kom patim.