prvo u zlatan eho unutrašnjosti ove fontane koja nam se postavila
neko pustio dijete da luta

da li zriš pitam kad ga se dotaknem usnama
i kako prolaziš među dvjema vodama

dijete ujutro izvire grudima na brijeg
poslije podne oblak namaknut

molim ga da spava u mom ljetovalištu
u ljubavi pod pazuhom na sigurnom

zveči zub noći i pada sijalica i strava
zatim se budim naglo na ogradama

govorim kako sam se utješila noge na ramenima
ponijela jer sam potrošila tražeći te.
oko mene šušnule i one krotke
padavičarke pustinje potom izašle
velike porasle stasale
u djevojke
dale mi neprošiven drugi kraj
svijeta da zategnem kad stignem.
nestale.

zatim naglo zaspim

u prvi kraj zemlja pjeva
to dječak na note i bol u cijevima
ovog svijeta ne može da zaspi.