мајдини кокошка и трапезиста

среда, 4. јул 2012.

moram da se klonim visoke trave u kojoj kašlje vedrina
ovako istegnuta preko svijeta kao stara zmija
djeca me se plaše kao prehlade
i ne skaču više bezbrižno u travu
kao nekada

uskoro će na ovom mjestu
roditelji istoj toj djeci
pokazivati autobuse kao zvjerinje
i neće od mene biti ni traga vremena
po džepovima

onog vremena

u kojem se pilo cvijeće na prazno srce
i mnogi mnogi veseli zvonovi
šetkali se molom kao razroki oleandri

stari smo i prošli ali ipak
vičemo živjelo naše sunce zasukano
 i sunce ipak
živi

Нема коментара:

Постави коментар